субота, 15. април 2017.

Dobar dan komšija

   Autor: Dino Mujanović, Vojvođanska zelena inicijativa


Jedna od najvećih razlika između života u manjim i većim sredinama su i komšijski odnosi. Nekako, u velikim gradovima, postojanje pravog komšije, onog koji je uvek spreman da pomogne, da sasluša, da razume, ili ipak, samo da popije kafu sa komšijom se vremenom izgubilo. Ljudi trče za karijerom, za egzistencijom, prezauzeti su svojim problemima i taj neki prijateljsko-komšijski odnos se lagano vremenom izgubio. Sada su ljudi, u većim sredinama, valjda srećni ako imaju komšiju koji im ne zagorčava život svakodnevno. A šta je sa malim sredinama? Tamo valjda to još nije izgubljeno. Valjda.


Irig je opština u Republici Srbiji, u Sremskom okrugu. Cela opština ima 10-ak hiljada stanovnika a sam grad Irig oko 5 hiljada. Reklo bi se da je u Irigu lepo živeti i da je tamo svako, svakome dobar komšija. Verovatno bi se većina Irižana složila sa time. Ali ima i ljudi kojima život u malom, mirnom mestu i nije tako miran.
Nikola Jemšić, čovek kome je Irig dom ceo život i koji je odlučio da baš u tom mirnom Irigu osnuje svoju porodicu i napravi svoj mali kutak za lep i miran život. Ali Nikolin život od 2008. godine je sve samo ne miran. Naime, od tada za Nikolu počinju problemi u njegovom malom delu raja. Od 2008. godine, u kući pored Nikoline, u naseljenom mestu i bez ijedne dozvole, počinje sa radom auto otpad. Na tom mestu, gotovo svakodnevno, dolaze teške mašine, gomilaju se školjke automobila, kamiona i ostalih, više neupotrebljivih mašina. Vlasnik pomenutog otpada je svoj posed ukopao metar ispod nivoa drugih, komšijskih poseda i time ugrožava bezbednost Nikole, njegove porodice, kao i svih drugih komšija. Pored toga, postoji još mnogo razloga za zabrinutost bezbednosti svih ljudi koji žive neposredno uz taj posed. Naime, olupine automobile predstavljaju veoma pogodno stanište za sve vrste insekata dok komšije sumnjaju da postoji opasnost i od pojavljivanja zmija u njihovim dvorištima.


Za mentalno zdravlje ljudi jedan od najbitnijih uslova je i zdrava životna sredina. Buka se smatra zagađivačem životne sredine jer negativno deluje na mentalno stanje ljudi. Samim tim, obavljanje delatnosti koje izazivaju visok nivo buke nije dozvoljeno u naseljenim mestima. Takve delatnosti se izmeštaju u predgrađa I dalje od ljudi. Ne verujem da bi se ikome svidelo da živi u blizini aktivnog auto otpada sa teškom mašinerijom pa je tako i gospodin Jemšić do sada pokušavao u više navrata da, na lep i komšijski način, reši ovaj problem ali svaki put bezuspešno. Pokušavao je da priča i sa vlasnikom pomenute parcele, i sa vlasnikovim sinom. Nikad ništa nije urađeno a godine prolaze. Par puta je, od svog komšije, dobio i salvu uvreda što se meša u tuđa posla. Dobro, posle nekog vremena, svako bi izgubio živce i obratio bi se nadležnim institucijama. Međutim, svaki put prilikom obaćanja različitim nivoima vlasti, gospodin Jemšić dobija isti odgovor: to nije u našoj nadležnosti. Nije ovde u pitanju Nikola Jemšić, nije u pitanju ni vlasnik pomenutog otpada. Ovde je u pitanju, ili bi bar trebala da bude, ozbiljnost jedne države i njenih institucija. Trebala bi da bude u pitanju volja institucija da zaštite svoje građane i njihovo mentalno zdravlje. Sutra će biti nešto ozbiljnije i opasnije i ko ća tada biti nadležan? Previše često čujemo odgovor: to nije u našoj nadležnosti.


Životna sredina je nešto na šta treba najviše da obraćamo pažnju. To je prostor, i fizički i psihički u kome će odrastati naša deca. I deca naše dece. Zbog svih njih trebamo da postanemo “nadležniji” i da obraćamo pažnji i na male stvari. Svako svakome treba da bude komšija. Dobar komšija. I građani institucijama, i institucije građanima ali najbitnije je da budemo ljudi jedni prema drugima. Da budemo komšije jedni prema drugima.
Dobar dan komšija.


Ako treba život – život, ali smeće NE!

                                
   Autor: Dino Mujanović, Vojvođanska zelena inicijativa


Građani Prijepolja protiv transfer stanice u Kamenoj Gori
Srbija. Prijepolje. 2016 godina. Mnogo ljudi – građani! Velika pretnja – smeće! Jedna reka – Lim. Nekoliko zaštićenih prirodnih dobara: Kamena Gora, Sopotnica… Mnogo pitanja. Premalo odgovora.
Poslednjih godina, kao inženjer zaštite životne sredine i ekološki aktivista, suočavam se s pitanjem bez odgovora: Da li u ovoj zemlji samo obični građani, ljudi bez “leđa” jedini poštuju zakone? Zakoni se moraju poštovati! Moraju se poštovati: iako nisu dobri, ako su prevaziđeni, ako su se okolnosti promenile… sve dok se ne promene!
Ako država donosi zakone, da li i ona sama treba da poštuje iste?! Još uvek verujem da treba! Svedoci smo da u Srbiji ne postoji poštovanje zakona od strane svih, da ne postoje mehanizmi pred kojima će svi ljudi, projekti, institucije biti jednaki.


Bio jednom jedan zakon. Zvao se Zakon o zaštiti prirode.
Ja sam naučen da je to jedan krovni, osnovni zakon, zakon koji je donela Republika Srbija, koji je donešen da unapredi i zaštiti životnu sredinu, kao i kvalitet života građana. Dakle da štiti zdravlje moje zemlje – Republike Srbije! Moja zemlja se još davno razbolela. Razbolela se od đubreta, od zagađenja, od bahatosti, od nečuvanja, od uništavanja. Neki pametni ljudi dobre volje su pomislili kako toj mojoj zemlji treba pomoć. Treba joj doktor. U pomoć je došao Zakon o zaštiti prirode u sjajnom oklopu. Krovni zakon, veliki zakon, jak zakon. Ko ne poštuje taj zakon, biće ozbiljno kažnjen jer taj neko ne poštuje ni moju zemlju. Ja moju zemlju volim, poštujem i želim da joj pomognem. Želim da živim u čistoj, lepoj, dobronamernoj zemlji. Da li je to i dalje bajka? Da li je to nemoguće? Još uvek želim da verujem da je to moguće. Još uvek želim da živim u toj bajci.


A šta kaže taj veliki i jaki zakon? U članu 35 Zakona o zaštiti prirode stoji sledeće:
Režim zaštite II stepena: 1) zabranjuje izgradnju industrijskih, metalurških i rudarskih objekata, asfaltnih baza, rafinerija nafte, kao i objekata za skladištenje i prodaju derivata nafte i tečnog naftnog gasa, termoelektrana i vetrogeneratora, luka i robno-trgovinskih centara, aerodroma, uslužnih skladišta, magacina i hladnjača, vikendica i drugih porodičnih objekata za odmor, eksploataciju mineralnih sirovina, treseta i materijala rečnih korita i jezera, preoravanje prirodnih travnjaka, privredni ribolov, unošenje invazivnih alohtonih vrsta, izgradnju objekata za reciklažu i spaljivanje otpada i obrazovanje deponija otpada;
Režim zaštite III stepena: 1) zabranjuje izgradnju rafinerija nafte i objekata hemijske industrije, metalurških i termoenergetskih objekata, skladišta nafte, naftnih derivata i prirodnog gasa, unošenje invazivnih alohtonih vrsta i obrazovanje deponija;


A na osnovu tog velikog zakona, ili tačnije:
Na osnovu člana 41.a stav 3. Zakona o zaštiti prirode („Službeni glasnik RS“, br. 36/09, 88/10 i 91/10 – ispravka) člana 42 stav 1. Zakona o Vladi („Službeni glasnik RS“, br. 55/05, 71/05- ispravka, 101/07, 65/08 16/11, 68/12-US i 72/12),
Vlada Republike Srbije donosi UREDBU o proglašenju predela izuzetnih odlika „Kamena Gora“.  U članu 4. ove uredbe stoji:
Na području Predela izuzetnih odlika „Kamena Gora“ utvrđuju se režimi II i III stepena: Režim zaštite II stepena, ukupne površine 1.912,72 ha odnosno 24 % ukupne površine Područja izuzetnih odlika “Kamena Gora”. Režim zaštite III stepena, utrđuje se na površini od 5.849,61 ha odnosno 75,36% područja Predela izuzetnih odlika „Kamena Gora“.
Trenutno je u toku pripremanje terena za izgradnju transfer-stanice u Strugovima, sastavnom delu Predela izuzetnih odlika “Kamena Gora”. Lokacija je udaljena 50-ak metara od reke Lim, uzvodno od grada Prijepolja, na uzvišenju iznad samog Lima i na propusnoj podlozi, kroz koju bi se sve što je tečno slivalo direktno u reku lim. Na nekih 200-300 metara od te lokacije se nalaze prve kuće i zasadi malina, po kojima je ovaj kraj nadaleko poznat i koje su ovde osnovni izvor zarade lokalnog stanovništva.
– Lokacija namenjena za transfer stanicu na kojoj bi se privremeno skladištio i razvrstavao komunalni otpad nalazi se na katastarskim parcelama br.150/2 i 159/2 u KO Kruševo, pa spada u predeo izuzetnih odlika “Kamena Gora” koji je, pritom, i zaštićeno prirodno dobro druge i treće kategorije, odnosno pod zaštitom države – tvrdi direktor Ekološkog pokreta u Prijepolju Nehro Rovčanin.


Ali, da se vratimo na bajke…
Odbornici vladajuće većine, koju čine SNS, SPS, PS, PUPS, SDA, BDZS, LDP i JS, na skupštinskom zasedanju usvojili su predlog Opštinskog veća o određivanju lokacije u Strugovima za izgradnju transfer-stanice na kojoj bi se otpad privremeno odlagao i razvrstavao. Privremeno odlagao i razvrstavao. U zaštićenom prirodnom dobru. Zašto?
– Zakonom o upravljanju otpadom propisano je da jedinica lokalne samouprave određuje lokaciju transfer-stanice za privremeno skladištenje i selektovanje komunalnog otpada. Strugovi su, tako, svojevremno opredeljeni ne za transfer-stanicu, već za sanitarnu deponiju, a izbor lokacije i izradu projektno-tehničke dokumentacije obavio je beogradski institut “Kirilo Savić” – kaže predsednik opštine u Prijepolju Dragoljub Zindović.
U redu, Strugovi su SVOJEVREMENO opredeljeni za tu namenu. SVOJEVREMENO. Stvari se menjaju, odluke se menjaju. Učimo dok smo živi. Meštani ne žele deponiju na tom području, meštani se pitaju šta se desilo sa planom o izgradnji zajedničke deponije “Banjica”? Po rečima samih meštana, značajna sredstva četiri lokalne samouprave, a samim tim i meštana ovog kraja a i svih nas su otišla na izgradnju zajedničke sanitarne deponije opština Prijepolje, Priboj, Nova Varoš i Sjenica.
– Zajednički transfer centar biće izgrađen u Novoj Varoši, dok će nekorisni otpad biti vožen u deponiju Duboko kod Užica. U skladu sa dogovorom koji imamo sa nadležnim ministarstvom vrlo brzo očekujemo potpisivanje ugovora i početak radova na izgradnji transfer centra, a do konačnog završetka radova opština Prijepolje će svoj otpad transportovati na deponiju Duboko kod Užica. Samim tim deponija Stanjevine (stara, pretrpana, nesanitarna deponija na ulasku u Prijepolje) se zatvara. – Esad Hodžić, član opštinskog veća Prijepolja, mart 2016. godine.


Otpad jeste ozbiljan problem u celom svetu. Razlika između onog sveta kome mi težimo i ovog, u kome trenutno živimo, jeste poštovanje zakona, između ostalog. U mnogim zemljama otpad je sirovina koja se koristi za različite namene. U mnogim zemljama pravo se poštuje. U mnogim zemljama vlast postoji zbog ljudi, ne ljudi zbog vlasti.
– Nećemo dozvoliti da se na predloženoj lokaciji gradi transfer-stanica. Upotrebićemo sva zakonom dozvoljena sredstva, a obratićemo se i nadležnim srpskim ministarstvima i institucijama Evropske unije – poručio je odbornicima u lokalnom parlamentu Budimir Tešević, predsednik Udruženja srpskih domaćina iz Prijepolja, ističući da prenosi stav svih meštana koji se protive izgradnji transfer stanice u Strugovima.
Zoran Ružić iz Lučica smatra da je ovo, zapravo, pokušaj da se otvori nova nesanitarna deponija. Kako kaže, ovde se ljudi bave poljoprivredom, zasađena je ogromna količina malina, i samo on ima 12.000 sadnica. Do sada su se, podseća, borili protiv brana, a sada se bore protiv smeća. Njihov naredni korak biće blokada puteva…
Očajan je i poljoprivredni proizvođač iz Gračanice Ujkan Ćosović, koji kaže da im jedino preostaje da se isele odavde. Jer, planirana transfer-stanica je isuviše blizu ne samo njegove kuće, već i plantaže s malinama i kupinama, od koje živi čitava njegova porodica.


Lokaciju Strugovi okružuje više zaštićenih prirodnih dobara, okružuje stotine hiljada zasada malina i kupina, okružuju je ljudi koji žele da žive u svojoj zemlji i od svoje zemlje. Žele da žive pošteno od svog rada, da očuvaju to što imaju, da unaprede i ostave nešto lepo za svoju decu. Njih niko ne štiti, oni nemaju „leđa”! Ove čestite građane su učili da će ih njihova vlada/političari zaštiti i da će poštovati Zakone i oduke, koje su sami donosili u Skupštini RS…
Građani Prijepolja zahtevaju da država obezbedi sprovođenje Zakona i vladavinu prava!
Ili je to samo još jedna bajka?!


Valjevo - Voda iz kovčega moga dede

                                   
Autor: Dino Mujanović, Vojvođanska zelena inicijativa


Valjevo – Voda iz kovčega moga dede

Valjevo se nalazi u zapadnoj Srbiji, na nepunih 100 km jugozapadno od Beograda. Gradsko jezgro smešteno je u kotlini kroz koju protiče reka Kolubara. Reka Kolubara nastaje od reka Jablanice i Obnice. U Kolubaru se, na teritoriji Valjeva, takođe ulivaju i reke Ljubostinja i Gradac. Čovek bi rekao da je Valjevo jedno od retkih mesta u Srbiji koje ne bi trebalo da ima problem sa vodosnabdevanjem i čistom, pijaćom vodom. Ali, ne lezi vraže, Valjevo izgleda, ima baš taj problem.



- Brana “Stubo – Rovni”, a tako je dobila naziv zbog toga što se nalazi između mesta Stubo i Rovni, u blizini Valjeva, je megalomanski projekat koji je počeo da se gradi pre više od 30 godina. Celokupan taj projekat je izgrađen a da se Vlada Republike Srbije nikada nije izjašnjavala svojim rešenjem da je u javnom interesu da se jedan takav projekat gradi. - kaže Branka Milić, koordinatorka pravne zaštite Ekološkog pokreta Novog Sada.

Brana i akumulacija “Stubo – Rovni” je projektovana za više namena. Prva je snabdevanje Valjeva i okolnih mesta pijaćom vodom. Predviđena je za oko 400.000 stanovnika, dok ih trenutno na tom području ima 3 puta manje. Druga namena je za termoelektranu “Kolubara”, od čije se gradnje odustalo. Postavlja se logično pitanje. KOJA JE SVRHA OVAKVOG JEDNOG OBJEKTA? Odgovor na ovo pitanje pokušali smo da dobijemo od nadležnih organa i investitora ovog projekta JP “Kolubara” Valjevo, kao i od meštana Valjeva i okolnih mesta koji mogu biti pogođeni posledicama nečijih pogrešnih odluka.

- Izvolite vi dođite da malo slikate to, da malo pokažete Srbiji kako to izgleda uživo, da vidite kako to impozantno deluje, kako je tamo lepo. Vi tamo svaki dan imate neke građane koji su zainteresovani da vide to, a subotom i nedeljom je prava divota videti taj veliki broj ljudi koji dolazi da uživa u tom ambijentu, u tom predelu, slika se, uživa i svašta nešto. Eto. - kaže Miodrag Marković, direktor JP “Kolubara”, Valjevo



Na pitanje kako će, ukoliko se brana ne izgradi, Valjevo rešiti problem pijaće vode, meštanin Valjeva Milinko Kovačević nam je rekao da Valjevo nikad nije ni imalo problem sa čistom vodom. Po njegovim rečima, u okolini Valjeva izviru 4 reke, na čijim izvorištima voda može da se pije bez ikakve prerade ili dorade, od kojih su neke pod zaštitom države, koje se ulivaju u reku Kolubaru, koja već 600 godina snabdeva Valjevo sa vodom za piće. Čistom, zdravom i izuzetno kvalitetnom vodom za piće. A izgradnjom akumulacije “Stubo – Rovni” će biti 10-12 puta više hlora i ostalih hemijskih sredstava u vodi koja će se koristiti za piće.

Po zakonu, da bi se akumulacija mogla puniti vodom, pre svega prostor na kome ta akumulacija treba da bude je potrebno detaljno očistiti od svih bioloških ostataka (drveća, granja, kamenja, itd.), kao i ostataka koje je stvorio čovek (putevi, naselja, asfalt, otpad, itd.). Bilo čega što bi kasnije moglo da dovede do zagađenja vode koja će se koristiti za piće, pa tek onda se daje dozvola da se akumulacija puni sa vodom.

- Grubo se krše svi sanitarni uslovi, naime akumulacija nije očišćena. - kaze Branka Milić, koordinatorka pravne zaštite Ekološkog pokreta Novog Sada.

- Sav krš i otpad, lim, vrata od kola, sva vegetacija, panjevi, drveća, asfalt, sve što je trebalo da bude uklonjeno, i dalje stoji. Pri početku čišćenja akumulacije, objašnjavali su mi kako tu treba da se skine humusni deo, otprilike 30-70 cm u dubinu da bi se došlo do takozvane “živice”, da bi voda, koja će se koristiti za piće bila 100% ispravna, da bi se u njenoj preradi koristilo što manje hemijskih sredstava. Ništa od toga nije urađeno a akumulacija se uveliko puni. -  keže meštanin Valjeva Milinko Kovačević
Milinko Kovačević dodaje da su pored ovog prekršeni i mnogi drugi zakoni. I državni i crkveni. On kaže da su na celoj lokaciji “Stubo – Rovni” grubo kršeni zakoni prilikom eshumacije tela ljudi koji su bili sahranjeni na tom području.



- Pored toga što se nije čekalo da prođe, po zakonu obavezan period od 10 godina od smrti pokojnika, da bi eshumacija i mogla da se obavi, takođe nije dovođen ni sveštenik da blagoslovi pomeranje ostataka preminulih. A po pravilima SPC, to je moralo biti urađeno uz prisustvo sveštenika. Pored toga, grobovi ljudi čiji potomci nisu dali saglasnost za vađenje ostataka svojih predaka, su i dalje na istom mestu i za koji dan će ih voda preplaviti, kao što je i slučaj sa mojim pradedom čije ostatke nisu ni dirali jer ja nisam dao saglasnost. Mogu se videti ostaci grobova čija su tela izvadili, grobnih mesta, ograde, krstova, sudova za paljenje sveća i svega drugoga. Te ostatke će sutra Valjevci piti u svojoj vodi. - kaže Milinko Kovačević

- Znači sve pre otpočinjanja punjenja je uklonjeno. I rastinje i otpad ali znate kako, površina akumulacionog prostora je 104km2. Nemoguće je da mi kontolišemo da neko ne baci flašu ili kesu na to područje. Naravno da tako nešto može da se desi. - kaže Miodrag Marković, direktor JP “Kolubara”, Valjevo

Pored toga što voda za piće više nikad neće biti istog kvaliteta, meštani Valjeva će morati da plaćaju preradu vode, koja će do njih stizati lošijeg kvaliteta od vode koju trenutno piju, navodi Branka Milić.

Međutim, da li u ovom slučaju postoji i kršenje nekih drugih zakona i propisa Republike Srbije i stavljanja ljudi koji žive na području Valjeva u direktan rizik od elementarnih nepogoda i katastrofa?

- Bez rešenja Vlade Republike Srbije ne može takav jedan megalomanski projekat da se izvodi. - kaze Branka Milić, koordinatorka pravne zaštite Ekološkog pokreta Novog Sada.



Na naše pitanje da li takvo rešenje postoji i da li možemo da dobijemo rešenje na uvid direktor JP “Kolubara”, Valjevo Miodrag Marković nam odgovara:

- Naravno da investicija od 80 miliona Evra ima takvo rešenje jer da njega nema ne bi se ni ulazilo u investiranje. A rešenje na uvid vama ne treba, šta će vam to. Dovoljno mi je što mi to razne inspekcije traže, još i vama da dajem, imamo mi mnogo preča posla od toga. Ako nam Zaštitnik građana ili Poverenik za informacije od javnog značaja naloži, mi ćemo to i uraditi. Vi ste verovatno sreli jednog ili dva čoveka ili je neko nešto specijalno zainteresovan za ovaj slučaj i to su vama građani. Nisu to građani, ali nema veze. To nas samo ometa i ne prija nam u poslovnom smislu. Ako neko sumnja u to i nama Zaštitnik građana ili Poverenik za informacije od javnog značaja to naredi, mi ćemo to i uraditi.

- Mi smo dobili odgovor iz Ministarstva finansija, gde oni nas obaveštavaju da nemaju podatke o tome. Na osnovu evidencije Ministarstva finansija Repubike Srbije, oni ne raspolažu, niti mogu da utvrde, da je ikada doneto rešenje o utvrđivanju javnog interesa. - kaze Branka Milić, koordinatorka pravne zaštite Ekološkog pokreta Novog Sada.

Na naše pitanje da li postoji Studija o proceni uticaja na životnu sredinu za ovaj projekat, direktor JP “Kolubara”, Valjevo odgovara:

- Naravno da postoji.

Kada smo zatražili da taj dokument dobijemo mail-om, dobili smo sledeći odgovor:
- Mislim da to ni vama, ni građanima nije potrebno. Potrebno je ispektorima koji imaju prava na uvid u sve to. Ali projekat ima urađenu Studiju o proceni uticaja.

Sa druge strane, Branka Milić tvrdi da nezavisna Studija o proceni uticaja na životnu sredinu brane i akumulacije “Rovni” nikada nije rađena a bila je nužna i neophodna i obavezujuća zakonom za investitora ovakvog projekta.



- Pored toga što se, izgradnjom brane menja strujanje vazduha i u samom gradu “zarobljava” taj “prljav” vazduh koji sada nema kako da ode jer ne duva severozapadni vetar, koji ga je pomerao dalje od grada, sečom šume da bi se dobio prostor za akumulaciju se pravi idealan prostor za klizišta i poplave. - objašnjava Milinko Kovačević.

Branka Milić navodi da je preko 340ha zemljišta počišćeno za potrebe ove akumulacije. Zemljišta koje je sluzilo kao prirodna odbrana od poplava i erozija.

- Postoji dokument, koji je označen kao vojna tajna, odnosno strogo poverljivo i u kome se navodi, između ostalog, i sledeće: “Ceo centar Valjeva će se naći pod vodom i očekuje se veliko razaranje, obzirom na veliku brzinu dolaznog talasa, u slučaju da dođe do pucanja brane. Praktično ceo graski centar bi se našao na udaru poplavnog talasa, a rušilačko dejstvo talasa bi bilo veliko.” - kaže Branka Milić

Posledice prirodnih katastofa su često nesagledive dok se sama katastrofa ne desi. Pogotovo za “običnog” čoveka. Upravo zbog toga, u uređenim zemljama, postoje insitucije i organi sa delovanjima i uputstvima koje taj “običan” čovek treba da sledi da do takvih događaja ne bi ni došlo.

Konfučije kaže “Ko ne zna, a ne zna da ne zna – opasan je, čuvajte ga se. Ko ne zna, a zna da ne zna – dete je, naučite ga. Ko zna, a ne zna da zna – spava, probudite ga. Ko zna, a zna da zna – mudar je, sledite ga”

Ko u Srbiji zna a ko ne zna? 




IMAM, ALI NE DAM

To nisu građani, ti koji mi prave probleme

Ovih dana smo svedoci protesta vernika protiv potapanja manastira Valjevska Gračanica, koji se dešava zbog punjenja hidroakumulacije Stubo-Rovni. Direktor JP Kolubara, Miodrag Marković, kaže da građani nemaju razloga za brigu i da će odgovarati oni koji šire panuku. - Jeste da se brana puni mnogo brže nego što smo predvideli ali...ko je mogao očekivati topljenje snega u martu! – priznaje Marković.

- Celokupan taj megalomanski  projekat je izgrađen a da se nikada Vlada Republike Srbije nije izjašnjavala svojim rešenjem da je taj objekat u javnom interesu. – kaže Branka Milić iz Ekološkog pokreta Novog Sada. Ona takođe tvrdi i da nikada nije urađena Studija o proceni uticaja na životnu sredinu!

Tim povodom smo pozvali Miodraga Markovića, direktora JP Kolubara i pitali ga: Da li su građani u pravu,  kad tvrde da ne postoji dokument u kome je Vlada R Srbije ovaj objekat proglasila javnim interesom i da za branu Stubo Rovni nije urađena Studija o proceni uticaja na životnu sredinu.

- Ovakav objekat je nemoguće graditi bez ta dva dokumenta: Rešenja o Javnom interesu i Studije o proceni uticaja na životnu sredinu! A ti što su vam to rekli to nisu građani, ti koji mi prave probleme nisu građani.

Na insistiranje Zelene patrole  da nam dostavi kopije, rešenja Vlade RS o javnom interesu i Studije o proceni uticaja na životnu sredinu, gospodin Marković je rekao da mu ne pada na pamet da stavlja dokumentaciju na uvid građanima i novinarima! 




TTIP - Udar na demokratiju!?


Autor: Dino Mujanović, Vojvođanska zelena inicijativa

Korporatizam?
Šta je to?
Znamo za kapitalizam ali korporatizam zvuči još zlokobnije. Mozda zato što i jeste. Kažu da se u malo slobodnijem prevodu korporatizam moze prevesti kao dobrobit jedne male grupe ljudi (na čelu najvećih svetskih korporacija) na uštrb malo veće grupe ljudi (celo čovečanstvo).
Demokratija?
Šta je to?
Po definiciji : Demokratija je politički sistem baziran na mogućnosti da narod (građani) može da bira svoje predstavnike. Ovo ­ pravo na biranje predstavnika ­ je osnovni i suštinski koncept demokratije. Demokratija se u Evropi razvila najpre u grčkim gradovima­državama kao direktna i neposredna demokratija. U direktnoj demokratiji, svi građani učestvuju u procesu donošenja odluke, čime se sprečava stvaranje moći u rukama izabranih predstavnika.


TTIP?
Šta je to?
TTIP ­ Transatlantski Trgovinski Sporazum između EU i SAD. Mnogi ljudi nikada nisu ni čuli za ovaj naziv a sigurno još više ljudi ne zna detalje o istom. U stvari, informacije o detaljima samog sporazuma su dostupne samo onima koji su taj sporazum i pisali. Čak ni same vođe zemalja koje su spremne da dozvole da ovaj sporazum komisija EU potpiše u njihovo ime, ne znaju koji su detalji samog sporazuma. Iz nekog razloga, sporazum ostaje strogo čuvana tajna koja ne da moze da utiče, nego ĆE uticati na živote sve i jedne osobe, životinje, ribe, insekta, ptice i biljke na planeti.
Da li to znači da TTIP nije demokratski sporazum? Da li su građani imali uvid i bili pitani pre nego što je neko drugi donosio odluke u njihovo ime? Da li to znaci da celo čovečanstvo treba da izgubi veru u demokratiju? U osnovni stub i EU i SAD? Mi to ne možemo znati kada ne znamo ni šta se nalazi u samom sporazumu i koliko je on dobar, odnosno loš za demokratiju i čovečanstvo u celini.
Međutim ljudi ima raznih, kako onih zabrinutih samo za svoje džepove, tako i onih zabrinutih za dobrobit svih nas tako da ponekad „procure“ neke informacije koje nam mogu dati bar mali uvid o kakvim se „demokratskim“principima radi kada se dogovara o ovakvom jednom sporazumu.


Uzgred budi rečeno, jedan od osnovnih principa demokratije jeste i „preispitujte svoje donosioce odluka“, valjda zato i postoje izbori, zar ne?
Naime, holandski „Greenpeace“ je došao u posed dokumenata koji otkrivaju kakve posledice sa sobom nosi potpisivanje i PREDAJA pred ovim sporazumom.
U maju 2016. godine ­ „Greenpeace“ Holandija objavljuje paket dokumenata sa pregovora, između EU i SAD, o TTIP sporazumu da bi se obezbedila preko potrebna transparentnost i aktivirala debata o ovom dokumentu koji ima potencijal da ugrozi celu životnu sredinu i same živote oko milijardu ljudi koji žive u EU i SAD a samim tim i cele planete.
Ovo je prvi put da je javnost imala mogućnost da ima uvid u pregovaračku poziciju koju ima Evropa a koju ima SAD.
Aktivista „Greenpeace„­a Holandija Faiza Oulahsen kaže: „Vreme je da se baci malo svetla na ove pregovore. Dokumenti pokazuju da je civilno drušvo imalo razloga za brigu povodom TTIP sporazuma. Finalna i najnovija verzija dokumenta treba odmah da bude predstavljena javnosti kako bi građani i njihovi i njihovi demokratski izabrani predstavnici imali mogućnost da razumeju šta se predlaže u njihovo ime.“
Ili je demokratija samo iluzija u cilju smirivanja naroda dok se odluke donose na drugoj strani u ime svih nas?
Neke od stavki koje su izdvojene u izveštaju „Greenpeace“­a o samom TTIP sporazumu su:
Nigde se ne spominje Pravilo Opšteg Izuzeća koje je pre 70 godina donela Svetska Trgovinska Organizacija. Tim pravilom se svim zemljama omogućava da kontrolišu trgovinu na takav način da zaštite živote i zdravlje ljudi, životinja i biljaka i omoguće očuvanje resursa koji su nam na raspolaganju.
Zaštita i kontrola klimatkih promena će biti nemoguća jer se ni u jednom delu ovako važnog sporazuma ne može naći deo koji se odnosi na klimatske promene i zaštitu od njih. Dogovor o klimatskim promenama iz Pariza jasno kaže da se rast temperature mora svesti na ispod 1,5 stepeni Celzijusa da bi se izbegla klimatska katastrofa koja može imati posledice po milijarde ljudi na planeti. U sporazumu ni reči o tome.
Princip predostrožnosti ne postoji. Na primer, zakoni i propisi EU su mnogo stroži od onih u SAD jer uključuju Princip predostrožnosti. U EU svaki novi proizvod, bilo koje vrste, od igle do lokomotive,od hrane do odeće, mora da prođe seriju testova i provera pre nego što se stavi u upotrebu. U SAD se ispituje tek kada se u iskustvu pokaže da je štetan a ako velike korporacije stoje iza proizvoda, često se na sudu pokaže kao „ispravan“, ako ne i „neophodan“.
Dok ovakav predlog sporazuma ugrožava zaštitu ljudi i životne sredine, velikim korporacijama se otvara put da dobiju sve što požele. Zaobilazi se volja naroda, zaobilazi se uplitanje drzave u sopstvene zakone, korporacije postaju jače od samih država, osnivaju se sudovi sa isključivom dužnošću: da donose presude u korist korporacija, prava radnika nestaju, prava građana nestaju,ljudi postaju robovi korporacija. Bukvalno!


Daleko od očiju javnosti i u medijskom mraku pod uticajem istih tih korporacija u celoj Evropi se odigravaju masovni protesti ljudi koji ne žele i neće dati da se vraćaju u robovlasničko doba i razmišljanje. U Berlinu, Londonu, Madridu, Atini, Zagrebu i skoro svim većim gradovima u Evropi održavaju se protesti ljudi koji umeju da razmišljaju sami o sebi, ljudi koji se neće pomiriti sa time da se direktne odluke o njihovim životima donose za stolovima u mračnim sobama punim mračnih ljudi.
Protagora je 317. godine rekao »Što se tiče naroda, on ništa ne vidi, nego samo ponavlja ono što mu vođi kažu«i izgleda je dobrim delom bio i pravu kada smo se doveli u situaciju u kojij jesmo ali narod isto tako, ima sjajnu osobinu. Ta osobina je da se izdigne iz situacije gde se doveo, samo je potrebno imati prave informacije u pravo vreme. „Samo“.
Prva savremena demokratija je bila ona u Sjedinjenim Američkim Državama uspostavljena 1789. god. na osnovu filozofije doba razuma. Razuma? Možda je vreme da se svi ljudi podsete šta je zapravo razum? Možda je vreme da svi građani sveta a pogotovo EU i SAD razmisle za šta su se borili i iz kojih razloga kada su se borili baš za tu demokratiju. Da mi sami učestvujemo u krojenju budućnosti za nas i izađemo iz odnosa rob ­vlasnik ili da imamo vlasnika zauvek?
Demokratija ­ izvedena od grčkih reči demos (narod) i kratein (vladati).
NAROD VLADA
JA I TI, NE TTIP!
Projekat Dokumentarni tv serijal "Zelena patrola na delu" finansira Beogradska otvorena škola i Švedska. Projekat se realizuje u okviru projekta: „Civilno društvo za unapređenje pristupanja Srbije Evropskoj uniji“.